
Naučna fantastika sa juga Srbije – da li su bogovi u stvari vanzemaljci
U svom uzbudljivom, duhovitom i depresivnom romanu, trinaestom po redu, koji je sam objavio, Jovanović pokreće škakljivu temu – da li su bogovi u stvari vanzemljci čiji smo klonovi? Autor otkriva da tezu koju zagovara i koja je doskoro bila predmet sprdnje, sada potvrđuje i knjiga genetičara Anatolija Kljosova, ruskog akademika sa Harvarda, u kojoj se tvrdi da je srpski gen star 12.000 godina, da su Srbi jedan od najstarijih naroda, prvi arijevci Balkana, te da su svi evropski narodi, pa i Rusi, srpskog porekla.
– Iz toga ne treba očekivati privilegije, to samo znači da smo narod najstariji i da je došlo vreme da izumremo. Po “Namćoru” naši stari srpski bogovi su vanzemaljci sa Sirijusa – iz nebeske Srbije, koji su došli i napravili ljudski, to jest srpski rod po svom obličju. Žarko Namćor, glavni junak romana, inače moj otac, kraljev pilot u penziji, živi na Suvoj planini, stupa u vezu sa vanzemaljcima sa Sirijusa, ubrzo postaje seoska luda, ali samo do Preobraženja, do palanačkog vašara 2013, kada vanzemaljci dolaze po njega i vode ga na Sirijus. Poruka romana je da su i na Sirijusu digli ruke od zemaljske Srbije i da ih interesuju samo odabrani pojedinci. Gore na Sirijusu su Tesla, Njegoš, Leonardo da Vinči koji je, takođe, Srbin – otkriva za “Novosti” Jovanović.
<
aside>
Kritika prećutkuje
Pisac ističe da ga književna kritika uporno prećutkuje, počevši od prvog romana “Žitije Savino od Bogumila Monaha”.
– Svaka moja knjiga dočekuje se na nož i guši se svilenim gajtanom. Prvim romanom, gde sam pokazao da su Nemanjići napravili prvi i možda najveći genocid nad Srbima uterujući u njih hrišćanstvo po svaku cenu, sebi sam zatvorio vrata u srpskoj intelektualnoj eliti. I kroz novi roman provlači se nit da su hrišćanstvo i pravoslavlje za Srbe bili pogibeljni civilizacijski šok i tok – kaže Jovanović.