Najnovija “Fantastična čitaonica” beogradskog Društva ljubitelja fantastike “Lazar Komarčić” imala je za “temu” delo Brusa Sterlinga “Pirate Utopia”. Delo, inače, nema veze sa knjigom sličnog naslova iz 1995. godine u kojem je Piter Lamborn Vilson lamentirao nad muslimanskim piratima u periodu između 16. i 18. veka i njihovim sistemom organizovanja.
Brus Sterling se, doduše, ne bavi tim piratima, ali se definitivno bavi jednim već zaboravljenim istorijskim događajem – Italijanskom upravom za Rijeku koja je postojala kao samostalna država tokom dve godine po završetku Prvog svetskog rata. U njegovoj alternativnoj istoriji otkriva se potencijalno drugačija sudbina za “Reggenza del Carnaro” i pokazuje splet istorijskih likova, sa, često, drugačijim sudbinama – pre svega se tu misli na Musolinija i Hitlera, koji su ovde imali “sporedne” uloge.
Sama diskusija je prvo krenula od izuzetnog dizajna knjige koju definišu kao “dizelpank”, koja je inkorporirala stilove italijanskih i ruskih futurista. Sama priča deluje nedovršeno, ali je ostavila pozitivan utisak na one koji su knjigu (160-i-kusur stranica) pročitali. Prikaz jednog vremena kada je, u opštem haosu posle Prvog svetskog rata, sve bilo moguće, nastanak anarhosindikalističkog društva koje je u našem vremenskom toku iznedrilo fašizam, izgleda da u globalnim okvirima deli čitalačku publiku. Ili se ljudima sviđa ovakvo Gibsonovo pisanje, ili su ostavljali delo nepročitano. Na samoj tribini je ocenjeno, od strane onih koji su Gibsona više čitali, da su mu priče bolje nego romani, pa ovaj kratki roman sa svedenijim stilom mnogo bolje funkcionište nego što bi se to moglo očekivati.
Poseba “bonus” je intervju na kraju knjige, gde sam pisac objašnjava neke stvari – što baš i nije uobičajeno, ali u ovom slučaju nije smetalo. Očekivati da se ovo delo pojavi na srpskom teško da će se desiti, ali bi prosto bilo logično da u susednoj Hrvatskoj bude neko od izdavača zainteresovan da malo osveži pamćenje ljudima na dešavanja od, sledeće godine, pre tačno jednog veka.