Kako je poslednjeg dana marta objavila zabrebačko udruženje SFera u Zagrebu je iznenada preminula jedna od utemeljiteljica časopisa i prva nakladnica Ubiqa, jedna od vodećih hrvatskih spisateljica, urednica i prevoditeljica znanstvene fantastike TATJANA (TANJA) JAMBRIŠAK.
Vijest je utoliko šokantnija što dolazi unutar pandemijske godine u kojoj je preminula i Milena Benini, a tešku bolest preživio Aleksandar Žiljak, čime je nanesen udarac samim kreativnim temeljima hrvatskoga SF-a.
Tatjana Jambrišak (Zagreb, 25. 1. 1965. – Zagreb, 31. 3. 2021.) bila je prevoditeljica, pjesnikinja i žanrovska prozaistica te peterostruka dobitnica Nagrade SFERA (1996, 1998, 2002, 2003, 2008). Svoje radove objavljivala je, počevši od 1989. godine, u žanrovskim časopisima (Futura, Alef, Ubiq) te zbirkama priča hrvatskih autora u izdanju SFere. Bila je članica Hrvatskog društva pisaca i Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Diplomirala je 1990. njemački i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je kratke priče, novele, pjesme, putopise i lirsku prozu. Kao pripadnica pionirskog naraštaja književnika aktivnih na internetu, dobar dio svog opusa prvo je objavila na svojim blogovima Čarobni brijeg i Slova iz snova, razvivši prozno-poetsku formu na razmeđu lirske proze, priče i mikroeseja. Te je tekstove probrala u više hibridnih prozno-poetskih knjiga proze, pjesama, dnevničkih i lirskih zapisa: Slova iz snova (2007), Nikad bivša (pjesme, 2007), Blogomdana (2007), Šaputanja (ili, moćno: raspredanje i rodne razlike) (2011), Zazubice (2015) i Zagrijana, tmasta krv (pjesme, 2016). Svoje SF priče tiskala je u knjigama Duh novog svijeta (2003), Sjaj (2009) i 28 milijuna sunaca (2013), a putopise u knjizi Plutanja (2011). Njezina priča “Duh novog svijeta”, nagrađena Nagradom SFERA, ostaje kanonskim primjerkom feminističkog pisanja u hrvatskog znanstvenoj fantastici.
Uz Darka Macana i Aleksandra Žiljka te Milenu Benini najvažnije ime koje se 1990-ih pojavilo na hrvatskoj SF sceni, u Društvu za znanstvenu fantastiku Sfera aktivna je od 1987., a SF objavljuje od 1989. u Alefu, Futuri i drugdje. Nakon što je Darko Macan pokrenuo godišnje zbirke hrvatskog SF-a i uredio prve dvije, pridružila mu se te od 1998. do 2018. uredila, u tzv. SFeraKonskom nizu, 21 godišnju zbirku (od 2002. s Darkom Vrbanom, a poslije s Ivanom Delač), obilježivši kao urednica razvoj hrvatske spekulativne fikcije i stasanje mladih pisaca kroz puna tri desetljeća. Njezin doprinos u oblikovanju žanrovske scene bio je i veći jer je kao vlasnica poduzeća Mentor d.o.o. djelovala kao nakladnica SFerinih zbirki, knjiga domaćih pisaca, ali i časopisa Ubiq (za što je, kao nakladnica, 2011. primila Europsku nagradu za znanstvenu fantastiku – ESFS Award) te brojnih strip izdanja Darka Macana, prije svega časopisa Q strip. Kao prevoditeljica potpisala je stotinjak izdanja, a najzapaženiji su joj prijevodi klasika suvremene strip umjetnosti Maus Arta Spiegelmana, Balada o Halo Jones Alana Moorea i Jimmy Corrigan: najbistrije dijete na svijetu Chrisa Warea. Bavila se i računalnom 3D ilustracijom.