“U trenutku kada stvaramo „Decu Paklene pomorandže“, trulež je odavno ispunila celo bure, budućnost od koje je Baržis strepeo je sadašnjost koju živimo, a patologija nije pretnja za sistem – patologija jeste sistem”, izjavila je dramatuškinja Nina Plavanjac koja je uradila dramatizaciju čuvenog romana “Paklena pomorandža” Entoni Bardžisa, a koju režira Kokan Mladenović u Pozorištu mladih, instituciji koja obeležava 90 godina postojanja. Premijera je zakazana u nedelju, 27. februara.

U Pozorištu mladih u Novom Sadu završene su probe predstave Deca Paklene pomorandže. Reditelj Kokan Mladenović okupio je mladu ekipu glumaca koja već sigurnim koracima hoda izazovnom scenografijom Marije Kalabić. Kostimografkinja Marina Sremac i njen asistent Sava Stefanović izrađuju kostime, a kompozitor Marko Grubić napravio je uzbudljivu muziku koja će sigurno biti obavezan deo plejliste fanova ove predstave.
U predstavi igraju: Kristina Savkov, Nikolina Vujević, Anica Petrović, Danilo Milovanović, Aleksa Ilić, Darko Radojević, Miloš Macura, Aleksandar Milković, Nenad J. Popović i Stefan Ostojić.
Reditelj Mladenović i dramaturškinja Nina Plavanjac autori su predstave, koja, inspirisana Bardžisovom “Paklenom pomorandžom”, istražuje izvore, razloge i povode mnogostrukog i raznolikog nasilja među mladima danas. Zašto su nam deca sve agresivnija i surovija, zašto se na neshvatljivo maštovite načine međusobno ponižavaju i beskrupulozno targetiraju, kako u stvarnom, tako i u virtuelnom svetu i zašto više nije dovoljno da se pitamo gde smo pogrešili, da merimo ko je više kriv: porodica, sistem vrednosti, sistem obrazovanja, društveno-politička klima u zemlji, mediji koji normalizuju nasilje i govor mržnje.
„Entoni Bardžis svoj roman „Paklena pomorandža“ piše nakon traumatičnog iskustva, napada mladih delinkvenata na njegovu trudnu ženu, u strahu od budućnosti koja dolazi i surovosti koju će doneti. Ipak, tinejdžerske bande u ovoj knjizi jesu zverski primeri patologije, izuzeci od pravila, jedna trula jabuka u buretu”, kaže za Danas Nina Plavanjac ističući razliku između društvenih okolnosti u vreme nastanka romana i naših okolnosti u momentu kada u Pozorištu mladih pripremaju premijeru predstave “Deca Paklene pomorandže” u režiji Kokana Mladenovića.
Dramaturškinja ističe i da Aleksova banda nije proizvod izolovanih slučajeva psihopatije, već je direktan proizvod izopačenosti svih institucija koje decu podižu i okružuju – raspadnute porodice, neposvećene škole, nezainteresovanih socijalnih ustanova, okrutne policije, nepravednog sudstva, nepostojećih ustanova za rehabilitaciju.
To su deca koja odrastaju svesna da su ljudi koji upravljaju svetom kao lutkarskom predstavom – predatori, i učiniće bilo šta da se na njih ugledaju i nikada ne postanu plen kao svoji potlačeni, pasivni roditelji.
„Nasilje se teško može prebroditi ako se živi u društvu koje je oblikovano nasiljem, poput našeg, u kojem su zastupljeni svi oblici nasilja, podjednako opasni. Moja lična pobeda nad nasiljem su trenuci u kojima nisam pribegao nasilju”, ističe glumac Miloš Macura.
Glumica Nikolina Vujević je izjavila da bi volela da ovom predstavom progovorimo o frustriranosti i izgubljenosti mladih generacija koje svoje ličnosti na društvenim mrežama kriju iza filtera za ulepšavanje, o generacijama kojima nije ponuđeno ništa konrektno za šta bi se uhvatili, pa sebi dopuštaju odsustvo bilo kakve kulture, poštovanja ili griže savesti.
“Oni žive za petominutnu slavu, njih “smara da se cimaju” za nešto više. S druge strane, takvu generaciju iznedrila je mnogo gora generacija kod koje je sve bilo vrlo radikalno, a opet ništa sa tom radikalnošću nisu postigli jer su razni spoljašnji faktori (poput ratova, raspada države) napravili od njih nezadovoljne i neispunjene ljude, koji su sve to preneli na svoju decu, generaciju koja sada biva ovakva kakva jeste”, istakla je Vujević.
U predstavi igraju mladi glumci što i jeste misija Pozorišta mladih. Direktor ove institucije Mihajlo Nestorović kaže da je za budućnost svakog teatra, a ne samo onog koje nosi mladost u svom imenu, veoma važno podmađivanje ansambla. Govori mu to i direktorsko iskustvo u jednom od najboljih pozorišta u Srbiji – NP Sombor.
“Nova, mladalačka energija daje potpuno drugu percepciju i svest o životu, i zato Pozorištem mladih stalno cirkliše u proseku bar tridesetak mladih ljudi”, ističe Nestorović koji je, inače, i umetnički direktor ove institucije koja ove godine obeležava 90 godina postojanja.