Od emitovanja kultnog jugoslovenskog filma “Leptirica” prošlo je skoro 50 godina, a osim što važi za prvi srpski horor, ostao je zapamćen i kao jedan od najstrašnijih u našoj kinematografiji, o čemu se govorilo na tribini u sklopu festivala umetničkih horor filmova “Slaughter horror film festival”. Pored toga programski direktor festivala rekao je da su legende i priče sa juga i jugozapada Srbije najinspirativnije za horore.
Priča o mladiću Strahinji, mlinaru koji ženi Radojku, devojku za koju se ispostavi da je vampir poznata je ne samo ljubiteljima horora, već i onima koji su iz radoznalosti pogledali film za koji se godinama govori da je jedan od najstrašnijih.
Upravo deo radnje koji se odigrava u vodenici gde se mladić susreće sa čuvenim Savom Savanovićem, jedan je od bitnih momenata gde se mlin kao izvor života predstavlja i najstrašnije mesto, što dodatno obagaćuje “Leptiricu” i oslikava kontrast u horor filmovima.
Kako je film zasnovan na srpskoj tradiciji, folkloru i verovanjima sa primesama ruralne strave, programski direktor festivala Dejan Ognjanović kaže su baš južnjački i jugoistočni krajevi Srbije najinspirativniji za horore.
Napominje da su najinteresantnije jezive priče, mitovi i legende upravo iz seoskih krajeva koja su pred izumiranjem, a čiji meštani su prenosili verovanja i fenomene sa kojima su se susretali.
Ako govorimo o rurarnim hororima, previše je ruševina, zemlja nam je u raspadanju i upravo jug i jugoistok su prepuni sela čiji poslednji stanovnici izumiru i to za potomke nije baš veselo, ali za stvaraoce jeste – kaže Ognjanović.
Na tribini koja je održana kao deo Festivala umetničkog horor filma govorili su i Jovan Ristić, direktor Festivala srpskog filma fantastike i ko-autor knjige Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike i dr Marko Pišev, pisac i predavač sa grupe za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.