Počeo je (deseti) Beokon, kojeg zajednički organizuju Društvo ljubitelja fantastike “Lazar Komarčić” i “Sakurabana”, uz Color Media Communications. Po običaju petak je dan bez gužve, mada je klubić, sa svojim programom koji je više “specijalizovan”, bio dupke pun – naročito na radionici Živka Kondića Zhilustratora koji je prenosi svoje z nanje vezano za digitalnu ilustraciju.

Za to vreme, na sva tri nivoa, odvijala se prodaja najrazličitijih stvari – od knjiga do ukrasnih predmeta. Tu su i prostori rezervisani za najrazličitije igre, ali i za one koji su raspoloženi da i ovde sednu ispred ekrana i odigraju neku pucačinu.

U Velikoj sali, posle Fox-ove tribine o crtaćima, fanovi (Filip Obradović, Hristina Vlajković i Jelena Katić žIVANOVIĆ) su pričali sa fanovima o tv-seriji “Supernatural”.

Sama serija je u svojoj 13. sezoni prikazivanja, iako je prvobitno bilo zamišljeno da bude samo tri sezone, ali je odonda samo produžavana, što dovoljno govori o samoj popularnosti.
Kako je istaknuto u razgovoru sama serija koristi jednostavan koncept razvijanja priče i stalnog širenja, koje, evidentno, još nije dostiglo krajnju granicu pucanja. Čime se serija tačno bavi – duhovima, vampirima i vukodlacima, koji su bili stalna konstanta, mada je bilo iskoraka i u drugim pravcima. Bitno je istaći da je naglašena odlična gluma, koja je konstantno prisutna, čak i kada su u pitanju sporedni likovi, što je dodatan plus.
Očigledno, ovo je bila prava poslastica za fanove, a neki su to podcrtali (u slast) donetom tortom!

Velika sala nije bila ispunjena do poslednjeg mesta ni na sledećoj tribini o 30 godina Dilana Doga, na kojoj je moderatora bio Pavle Knežević, dok su o stripu koji je doneo nešto sasvim novo u svet horora, govorili Dušan Mladenović (glavni urednik Veselog četvrtka), Marko Šelić Marčelo (urednik “Dilan Doga”) i Aleksandar Radivojević (dramaturg i poznavalac serijala).

Neminovno je bilo da priča o Dilan Dogu krene od njegovog pojavljivanja u SFRJ, 1987. godine, o čemu je prvo govorio Aleksandar Radivojević napominjući da je to ostvarenje predstavljalo svojevrstan “incident” na stripskoj sceni i donošenjem mešavine visoke kulture sa palpom.
Inače, godinu dana ranije – 1986. kada je Dilan Dog izašao u Italiji, pojavilo se još bitnih stripova – Nadzirači, Povratak mračnog viteza, ali će njih domaća publika daleko kasnije upoznati. Na nesreću, sa 1990-tim i raspadom zemlje, prestalo je objavljivanje Dilan Doga u Srbiji (u Hrvatskoj je brzo nastavljeno sa njegovim izdavanjem), da bi se on znatno kasnije vratio te nije povratio toliko veliku publiku koju je nekada imao, ali je i dalje po prodaji “broj 2”.
Sam Dilan Dog je 1990-tih u Italiji dostigao milionske tiraže – što je posledica izuzetno kvalitetnih prvih 70-tak epizoda, pa iako je kvalitet počeo da varira to mu nije smetalo.
Srbija, trenutno, kasni tri goidne sa objavljivanjem novih epizoda i Veseli četvrtak će tu razliku smanjivati ali fanovi mogu očekivati da se značajnije približavanje oseti u naredne 3-4 godine.