Drugi dan drugog Games.con-a je, u Hali 2 (nivo B), doneo jedno izuzetno zanimljivo predavanje “o Gejmingu i Pisanju”, ali na žalost samo mali broj zainteresovanih je došao da čuje objavljivane pisce fantastike koji itekako imaju veze i sa gejmerskih svetom! Govorili su Dimitrije Stevanović (koji je vrlo brzo morao da napusti tribinu jer se aktivno takmiči na ovogodišnjem Gamec.con-u), Zoran Petrović, Nebojša Petković, Ivan Branković i Pavle Zelić.

Ivan Branković je na početku napravio mali uvod o povezivanju sveta pisanja i sveta igara, i podsetio da su upravo prve video-igre bile – tekstualne avanture. Međutim, ono što je bio njegov najveći doprinos ovoj priči je činjenica da se on upravi bavi stvaranjem video-igara i do sada je radio na tri naslova upravo kao čovek koji razvija priču, što je značilo da mladi koji bi želeli da krenu njegovih stopama imaju na raspolaganju “domaći zlatni rudnik” informacija.
S druge strane Zoran Petrović je svakako mnoge iznenadio svojom pričom i ličnim iskustvom koje je vezano za period od pre par decenija kada je radio kao GameMaster za jednu kalifornijsku firmu, a da je svojevremeno odbio ponudu da upravo to bude i za kompaniju Blizzard! On je kasnije otkrio i koje su to klopke za pisce ako se hvataju u koštac sa svetom gejminga.
Pavle Zelić je priznao da i nije baš veliki gejmer, ali je zato ispričao o jednom projektu Srpskog književnog društva, u kome i on učestvuje, čije je ideja da pokažu domaćim piscima kako da “zarade leba” od pisanja – u svetlu toga da tiraži knjiga sigurno ne mogu da im obezbede egzistenciju. Zelić ima velikog iskustva u radu na strip-scenarijima i sekvencijalnom pripovedanju koje je primemljivo i na igre, a kasnije je objašnjavao i značaj transmedijalnog pripovedanja na primeru “Zvezdanih ratova”.
I Nebojša Petković je ostavio svoje gejmerske dane iza sebe, ali je mogao da se pohvali da je svoju suprugu upoznao igrajući “Heroes”, a ispričao je i kako su mnogi pisci epske fantastike bili inspirisani svojim likovima iz sveta igara, a potom podsetio i na Stivena Eriksona koji je svoj Malaški serijal zasnovao na svoj igranju RPG-a.
Ivan Branković je, dakle, imao najdirektnije savete potencijalnim piscima video igara i ukratko je objasnio kako one nastaju, koja je povezanost sa ostalim članovima tima, otkrio da jedna point-and-click avantura koju završite za par sati ima bar 600-700 strana teksta, da prosečan igrač ne otkrije često ni trećinu napisnih dijaloga u jednoj igri i gomilu drugih interesantnih stvari.
Usledila su i pitanja zaintersovanih iz publike koja su se, pre svega, ticala nelinearnosti priče jer, za razliku od filma, knjige ili stripa, u igri kao igrač imate daleko više “izbora” – mada će se ispostaviti da je, u krajnjoj liniji, svaki taj “izbor” dirigovao (i osmislio) upravo pisac same igre.
Odmah po završetku ove tribine, za stolom je ostao samo Pavle Zelić koji je sa prisutnima podelio svoje priče i impresije vezane za konvencije. Iako je to bila priča vezana i za domaću scenu, ipak je najviše zanimljivosti bilo sa čuvene Lucca Comics & Games konvencije (Italija), druge po broju posetilaca u svetu (samo Japanci imaju još veću konvenciju). I on je napravio jedan uvod u istorijat fanovskog okupljanja u svetu, sa naročitim osvrtom na pravu eksploziju posetćenosti konvencijama tokom 90-tih i 2000-tih, a sve to zaokružio pričom o bitnosti kospleja za same konvencije pošto, recimo, u Luki od pola miliona poestilaca čak 250.000 njih su – kosplejeri.

Uz sve ove priče Zelić je otkrio i jednu vest koja će obradovati domaće ljubitelje stripa – kada je ispričao o Milo Manari koji je bio pod udarom kritike zbog svoje Spider-Woman, i “odbrane” od strane Frenka Čoa i njihove zajedničke tribine (kojoj je i sam Zelić prisustvoao), te je okupljenima najavio da će upravo Manara biti gost na Games.con-u! Naime, on ga je pozvao da gostuje u Beogradu, Manara je to prihvatio, ali na žalost ove godine nije mogao da dođe. Znači – očekujemo ga 2018. godine!